Maja Gasal-Vražalica, zastupnica Demokratske fronte u Zastupničkom/Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine: BOSANSKO-HERCEGOVAČKI HRVATI/HRVATICE SU UGROŽENI OD HDZBiH !

Jan 26 2018
(0) Comments

Ono što stranke okupljene oko HNS-a predlažu svojim Prijedlogom izmjena izbornog zakona je za Demokratsku frontu neprihvatljivo, jer taj prijedlog produbljuje postojeću diskriminaciju, uvodi etničke ad hoc izborne jedinice za izbor članova/ica Predsjedništva, te popunjavanje Doma naroda delegatima/kinjama iz reda konstutivnih naroda po ABC formuli koja je u suprotnosti sa Ustavom FBiH koji kaže da se iz svakog kantona bira po jedan/na predstavnik/ica iz reda svakog naroda. Demokratska fronta je zajedno sa Socijaldemokratskom partijom Bosne i Hercegovine u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine uputio Prijedlog zakona o izbornim jedinicama kojim se ispunjava zakonska odredba Izbornog zakona BiH, koju petnaest godina nitko nije ispoštovao, pa sad kad se i prelaže poštivanje zakonske odredbe, vladajući ne žele da rade u skladu sa zakonima i Ustavom Bosne i Hercegovine, pa ni Poslovnikom o radu, pa tako već mjesecima izbjegavaju da se taj naš Prijedlog nađe na dnevnom redu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Da je bilo sluha i razuma, ovaj Prijedlog bi bio prihvaćen a samim time bi bila ispoštovana i Presuda Ustavnog suda BiH po apelaciji Ljubić…..Da, višedecenijska politika HDZ BiH je zauzeti ključne pozicije na svim nivoima u Bosni i Hercegovini i onda nakon dobrog ustoličenja, koje im svakako uvijek omoguće njihovi partneri u vlasti, a to je svakako SDA, krenu sa mantrom kako su bosanskohercegovački/e Hrvati/ce ugroženi,/e majorizirani/e. Ako uzmemo u obzir da kantoni u kojima vlada HDZ BiH već dvije decenije nisu doživjeli nikakav pomak, progres, čak naprotiv doživjeli su takav egzodus da osim njihovih centrala i nekolicine njihovih sljedbenika/ica tu više nemate koga sresti, od koga su onda bosanskohercegovački/e HRvati/ice majorizirani?! Naravno od HDZ BiH…..Kako objasniti da je jedan čovjek uspio čak i prirodni tok rijeke preusmjeriti, dakle oduprijeti se prirodi, a nije u stanju narodu za čijeg se zaštitnika izdaje, obezbijediti da ostanu na svom ognjištu, da radi i živi od svog rada?!…..Moram priznati da od posjeta naših susjeda ne očekujem ništa. Nemam nikakvih očekivanja kada znam tko sjedi u našem Predsjedništvu. Sve i da imamo dobronamjerne predstavnike/ice susjednih zemalja, malo šta bi se moglo poboljšati na tim bilateralnim, pa i trilateralnim osnovama sa osobama koje čine naše Predsjedništvo…..Dobrosusjedski odnosi su Bosnu i Hercegovinu mnogo koštali, s obje strane imamo iskorištavanje naših hidropotencijala (Buško jezero i Bajina bašta), kontinuirano miješanje u unutarnju politiku Bosne i Hercegovine, pri čemu jedan susjed uđe u EU, a drugi će prije nas, dok mi gubimo osnovni resurs društva, a to su ljudi koji svakodnevno odlaze iz Bosne i Hercegovine. Na sve to naši kažu, da ne mogu razmišlajti o NATO-a, dok Srbija ne da zeleno svjetlo, pri čemu Srbija napreduje ka NATO-a, a mi stojimo……Istraživanja pokazuju da se je svako novorođenče u Bosni i Hercegovini čim proplače nakon poroda, zaduženo 3.500 KM. Dok roditelji/ke u normalnim zemljama razmišljaju koje ime dati djetetu, mi razmišljamo koliko je naše dijete zaduženo odmah po rođenju, a bez da je otišlo u bilo koju banku u Bosni i Hercegovini….. Dakle, nema odgovorne vlasti, ali ima neodgovorne vlasti koja od nas očekuje da rađamo kako bi njihovo robovlasničko društvo opstalo…..Ja nikad ne bih rekla da smo mi pripadnice nježnijeg spola, niti mi je ikad bilo jasno na čemu se ta tvrdnja/konstatacija temelji. Ljudsko biće koje prilikom rađanja novog života pretrpi takve bolove, a koje, kako stručnjaci kažu i simuliraju na muškarcima, oni ne bi mogli podnijeti, ne može se nazivati nježnijim spolom. Ja čak za sebe mogu reći da sam uvijek bila hrabrija negoli moji vršnjaci, bez obzira u kojem se okruženju nalazila ili u kojem sektoru radila……O slučaju Sejdić-Finci vladajući ne govore, a kamo li da sve ove presude žele uvrstiti u svoje prijedloge izbornog zakona, ali jednu održavaju na životu i oko nje vrte svoje prijedloge izbornog zakona, a to je Presuda Ustavnog suda BiH po apelaciji Ljubić…..Pravo, svakog čovjeka jeste da bira i da bude biran. Ako samoproglašeni nositelji temeljnih europskih vrijednosti imaju problem s tim i to nazivaju radikalizmom, onda imaju problem i dobro bi bilo da osim što hodaju po shopping centrima u europskim metropalama, kadgod pročitaju šta su temeljne vrijednosti Europe i Europske unije. Željko Komšić je princip deradikalizacije Bosne i Hercegovine od etnonacionalista…..Stoga se ovom prilikom Vama lično zahvaljujem na mogućnosti da dam svoj doprinos u djelimičnom pregledu trenutne situacije u Bosni i Hercegovini za našu dijasporu koja čita Vaše blogove, te ih molim da se aktivnije uključe u dešavanja Bosne i Hercegovine i izađu na izbore, prethodno se dobro informiraju o svim strankama i kadidatima/kinjama kojima žele ukazati povjerenje, jer nekad je veći doprinos to nego li novac koji šalju. Promjena vlasti u Bosni i Hercegovini je dugoročno rješenje, dok je slanje novca kratkoročno i češće produbljuje agoniju u kojoj se država već decenijama nalazi. Dijaspora igra ogromnu ulogu i nadam se da će dati svoj doprinos u pobjedi građanskog bloka…..

Ušli smo i izbornu godinu a za sada se ne vidi nikakav znak da bi izmjene i dopune Izbornog zakona mogle biti usvojene. S obzirom na to, odnosno dosadašnju u današnju političku klimu u našoj zemlji, te odnos snaga u PS BiH, koji su mogući scenariji kada su u pitanju oktobarski opći izbori i njihova implementacija?

GASAL-VRAŽALICA:Da se Izborni zakon zaista želio mijenjati, on bi sigurno bio promijenjen. Ako je set zakona o akcizama bio pet puta na dnevnom redu i bio bi sve dok se ne složi matematika za podršku, nema razloga da Izborni zakon ne bude, dakle trebali su sve vrijeme tražiti rješenja i načine kako da pomire kompromise. Početkom 2015., netom nakon što smo preuzeli mandate, formirana je Interesorna radna grupa PS BiH za izmjenu Izbornog zakona. Od tada do dana današnjeg ta radna grupa u parlamentarnu proceduru nije uputila nijedan Prijedlog izmjene izbornog zakona, u kojem bi bilo sadržano ono na što su nas obvezale odluke i presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. U toj Interesornoj radnoj grupi sjede koalicioni partneri i jedan član iz opozicione stranke (SNSD). Dakle, imali su sve moguće mehanizme da skoro tri godine raspravljaju, predlažu i u konačnici u parlamentarnu proceduru upute kompromisno rješenje Izbornog zakona. Suština je u tome, da oni niti su htjeli niti im je u ove protekle tri godine bio pogodan trenutak da se o tom zakonu raspravlja, kako u Parlamentarnoj skupštini, tako ni u javnosti. Ostavili su to za pogodan trenutak, a to je izborna godina. Mnogo je jednostavnije svoje izborne kampanje temeljiti na ugroženosti, krvnim zrncima, majorizaciji, prebacivanju krivnje sa sebe na druge, prošlosti…., nego li zavrnuti rukave i raditi na izmjenama i dopunama zakona koji će Bosni i Hercegovini donijeti napredak, ulazak u NATO, EU, usvajanje strategija kojima se povlače sredstva iz IPA fondova i slično. Sve ovo ukazuje da vladajuća koalicija igra na već poznatoj matrici, dobro uvezani znaju kako opravdati svoj nerad i kojom retorikom obmanjivati javnost. Oni toliko vole sebe i vlast da se može desiti da izbora bude, ali da se blokira njihova implementacija, a može se desiti da prolongiraju održavanje Općih izbora za dvije godine, pa Opće izbore spoje sa Lokalnim, pravadajući to uštedama, što je apsolutna obmana, jer spajanje Općih i Lokalnih izbora nije nikakva ušteda, prvenstveno što ne bi bilo moguće u jednom danu sprovesti i jedne i druge izbore, jer su različite izborne jedinice, što znači da bi se isti broj listića morao štampati kao i organizirati u jednakoj mjeri i na isti način kao što je to slučaj i kada se održavaju pojedinačno svake dvije godine. U Bosni i Hercegovini je sve moguće, tako da od dva moguća scenarija o kojima  čitamo, moguće je da nas vladajući iznenade i sa trećim. Jedno je izvjesno, a to je da ćemo do raspisivanja u maju 2018. slušati kako su se dogovorili da se oko ničega ne mogu dogovoriti.

Koja je suštinska razlika između predloženih izmjena Izbornog zakona od strane Vašeg DF-a i SDP-a te onih koje zastupaju stranke okupljene oko HNS-a? Ili, da budem konkretniji: zašto za BiH, po Vama, nije dobar njihov pijedlog, odnosno koje su prednosti vašeg?

GASAL-VRAŽALICA:Bosna i Hercegovina je članica Vijeća Europe, pa nas član 3. Statuta Vijeća Europe obavezuje, pored ostalog, i na poštivanje odluka Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, odnosno njihovo izvršenje. Neizvršenje odluka, odnosno sudskih presuda, pa tako i presuda Europskog suda za ljudska prava je krivično djelo propisano Krivičnim zakonima BiH, entiteta i Brčko distrikta. Osim što već godinama gubimo ogromna sredstva IPA fondova zbog nesprovođenja presude Sejdić-Finci, kasnije Pilav, Zornić, osobe koje su izabrane od građana i građanki Bosne i Hercegovine, te obnašaju funkcije u najvišem zakonodavnom tijelu Bosne i Hercegovine, Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, sastavivši koaliciju kojom obezbjeđuju većinu, su bile u obavezi sprovesti sve aktivnosti i stvoriti preduslove za implementaciju presuda Europskog suda za ljudska prava i u parlamentarnu proceduru uputiti Prijedlog izmjene izbornog zakona kojim se implementiraju presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, pa tako i presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. To nije učinio niti HDZ BiH, ali ni SDA. Jasno je da bi takvoj Izmjeni izbornog zakona prethodila izmjena Ustava, ali ako imaju većinu i ako su, pretpostavljam osim podjele pozicija potpisali i neki koalicioni dokument, pa nije valjda da o implementacijama presuda Europskog suda za ljudska prava nisu vodili pregovore niti se obvezali da će to u svojoj trogodišnjoj koaliciji ispuniti?!

Ono što stranke okupljene oko HNS-a predlažu svojim Prijedlogom izmjena izbornog zakona je za Demokratsku frontu neprihvatljivo, jer taj prijedlog produbljuje postojeću diskriminaciju, uvodi etničke ad hoc izborne jedinice za izbor članova/ica Predsjedništva, te popunjavanje Doma naroda delegatima/kinjama iz reda konstutivnih naroda po ABC formuli koja je u suprotnosti sa Ustavom FBiH koji kaže da se iz svakog kantona bira po jedan/na predstavnik/ica iz reda svakog naroda. Demokratska fronta je zajedno sa Socijaldemokratskom partijom Bosne i Hercegovine u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine uputio Prijedlog zakona o izbornim jedinicama kojim se ispunjava zakonska odredba Izbornog zakona BiH, koju petnaest godina nitko nije ispoštovao, pa sad kad se i prelaže poštivanje zakonske odredbe, vladajući ne žele da rade u skladu sa zakonima i Ustavom Bosne i Hercegovine, pa ni Poslovnikom o radu, pa tako već mjesecima izbjegavaju da se taj naš Prijedlog nađe na dnevnom redu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Da je bilo sluha i razuma, ovaj Prijedlog bi bio prihvaćen a samim time bi bila ispoštovana i Presuda Ustavnog suda BiH po apelaciji Ljubić.

Postalo je i za one sa najboljom probavom degutantno slušati Čovićevu i Ljubićevu mantru o majorizaciji i ugroženosti bh. Hrvata. Jesu li, gdje i od koga su Hrvati u našoj zemlji zaista majorizirani i ugroženi?

GASAL-VRAŽALICA: Da, višedecenijska politika HDZ BiH je zauzeti ključne pozicije na svim nivoima u Bosni i Hercegovini i onda nakon dobrog ustoličenja, koje im svakako uvijek omoguće njihovi partneri u vlasti, a to je svakako SDA, krenu sa mantrom kako su bosanskohercegovački/e Hrvati/ce ugroženi,/e majorizirani/e. Ako uzmemo u obzir da kantoni u kojima vlada HDZ BiH već dvije decenije nisu doživjeli nikakav pomak, progres, čak naprotiv doživjeli su takav egzodus da osim njihovih centrala i nekolicine njihovih sljedbenika/ica tu više nemate koga sresti, od koga su onda bosanskohercegovački/e HRvati/ice majorizirani?! Naravno od HDZ BiH. To je Hrvatski odgovor kojim su se busali u kampanji 2014. godine. Predstavljati se zaštitnicima naroda, a pri tome ne činiti apsolutno ništa kako biste ljudima omogućili da žive, a ne da preživljavaju, pri tome imati sve poluge vlasti u svojim rukama nije ništa drugo do majorizacija vlastitog naroda zarad vođenja politike kojom ćete se predstavljati da ste na tim mjestima kako biste zaštitili “svoj narod” od tamo nekog drugog ili trećeg naroda sa kojim imate savršeno dogovoreno politikanstvo svedeno na prošlost, mržnju, dizanje tenzija i diobu, ali sve zarad ličnih interesa. Kako objasniti da je jedan čovjek uspio čak i prirodni tok rijeke preusmjeriti, dakle oduprijeti se prirodi, a nije u stanju narodu za čijeg se zaštitnika izdaje, obezbijediti da ostanu na svom ognjištu, da radi i živi od svog rada?! Imati člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, predjsedavajuću Zastupničkog doma, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ministra financija i trezora, ministra pravde Bosne i Hercegovine, predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, predsjedavajuću Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, pa opet ministricu financija, ministra pravde, ministra zdravstva, ministricu kulture i sporta, ministra prostornog uređenja i ministra prometa i komunikacija u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, zatim u kantonima sa većinskim stanovništvom iz reda hrvatskog naroda imati od predsjednika Vlade do ministara/rica ključnih ministarstava znači da imate verikalnu i horitontalnu vlast za sprovedbu politike zaštite, “demajorizacije”, napretka, ukratko politiku života. Za razliku od svega pobrojanog imamo opustošene gradove i općine, ogoljena plodna polja, prazne školske klupe, negativan prirodni priraštaj, povećanu stopu smrtnosti, te pune autobuse radnosposobnog stanovništva koje napušta sve ono što HDZ BIH godinama ima, a od čega nitko, pa tako ni pripadnici/e naroda za čije zaštitnike/”legitimne predstavnike” se HDZ BiH izdaje, nema apsolutno ništa. To je taj hrvatski odgovor HDZ-a BiH.

Razgovaramo neposredno nakon posjete hrvatske predsjednice našoj zemlji. Kako generalno ocjenjujete njenu posjetu?

GASAL-VRAŽALICA: Moram priznati da od posjeta naših susjeda ne očekujem ništa. Nemam nikakvih očekivanja kada znam tko sjedi u našem Predsjedništvu. Sve i da imamo dobronamjerne predstavnike/ice susjednih zemalja, malo šta bi se moglo poboljšati na tim bilateralnim, pa i trilateralnim osnovama sa osobama koje čine naše Predsjedništvo. Da imamo članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dakle države koju predstavljaju, od koje dugi niz godina žive kao lordovi, koja im je omogućila da na mantrama, a ne na radu i rezultatima povećavaju svoje imovinske kartone, zapošljavaju rodbinu, prijatelje i članove svojih partija, koji vole Bosnu i Hercegovinu i zauzvrat joj daju barem minimum onoga što je ona njima dala i omogućila, da je to tako oni bi sa Predsjednicom Republike Hrvatske razgovarali o svim otvorenim pitanjima, od granica, imovine, odlaganja nuklearnog otpada, korištenja hidroakumulacije Buško jezero do uvjetovanog ispisa iz državljanstva građana/ki Bosne I Hercegovine kada apliciraju za državljanstvo Republike Hrvatske, usprkos postojanju bilateralnog sporazuma dviju država. Za razliku od svega pomenutog oni se malo provozaju po Bosni I Hercegovini i hvale sa pruženom rukom, dobrosusjedskim odnosima i navodnoj podršci Bosni i Hercegovini na putu ka EU. Sve je to moguće kada imate članove Predsjedništva koji više vole da susjedna država ima hajra od višedecenijskog iskorištavanja naših prirodnih resursa nego li da bilo koji bosanskohercegovački narod ima nešto od toga. Tako da od posjeta bilo predsjednika/ica ili premijera susjednih država Bosni Hercegovini nemam šta očekivati, osim što poželim da taj i naredna tri dana ne bude struje i internet, kako bismo barem ostali uskraćeni za bacanje prašine u oči.

Da li je bilo i ima li još miješanja službenog Zagreba i službenog Beograda u unutarnje stvari naše zemlje? Jesu li nam susjedi i komšije iskreni kada uporno lamentiraju sa onom da “poštuju suverenitet i teritorijalni integritet BiH…”, da su nam “prijatelji”….. i da li i njihova djela potvrđuju takvu retoriku?

GASAL-VRAŽALICA:Njihovo mješanje nikad nije ni prestalo. No, kada govorimo o poštivanju suveriniteta i teritorijalnog integriteta BiH od strane naših susjeda on je deklarativno neupitan. Dakle, deklarativno ga poštuju, a onda se busaju mantrom da su oni garanti Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i da kao garanti treba da budu pitani i svjesno se mješaju u unutarnje pitanje Bosne i Hercegovine. Čak znaju skoknuti i do Turske, kako bi o Bosni i Hercegovini pričali sa Predjednikom Turske, ali bez Bosne i Hercegovine. Nekad se zaista išlo po mišljenje u Carigrad, ali je to bilo za vrijeme Osmanskog carstva, tako da izgleda neki još uvijek ne znaju da tog carstva više nema i da je Bosne i Hercegovina neovisna i suverena država.  Opet, pričati o susjednim državama, a pri tome ne uzeti u obzir naše članove Predsjedništva, za koje više ne znam da li im je Bosna i Hercegovina matična ili pak susjedna zemlja, je nekorektno. Kada bismo mi imali prave i istinske predstavnike/ce Bosne i Hercegovine u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i u delegacijama, tada bi im ti i takvi rekli da oni nisu nikakvi garanti Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, već su to bile tri zaraćene strane koje svojim potpisima garantuju da će poštivati sve ono što je sadržano u Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, dakle Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija su tri strane potpisnice, a pored njih, kao strana-potpisnica, je bilo šest svjedoka (EU, SR Njemačka, Francuska, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države). Kada bismo imali takve predstavnike/ic s bosanskohercegovačke strane, vjerujem da bi se i odnos naših susjeda spram Bosni i Hercegovini promijenio, jer im ovo što sada rade ne bi prolazilo. Susjedne zemlje itekako profitiraju od dozvoljenog im miješanja u unutarnju politiku Bosne i Hercegovine, jer tako na međunarodnoj sceni povećavaju svoj položaj, kao da su oni ti koji ih se pita ili koji su nezaobilazni faktor kada se govori o Bosni i Hercegovini, na osnovu toga završavaju stvari koje su od velikog značaja za njihove zemlje, a pri tome nas ocrne i predstave kao ektremno radikalnu terorističku zemlju. Dobrosusjedski odnosi su Bosnu i Hercegovinu mnogo koštali, s obje strane imamo iskorištavanje naših hidropotencijala (Buško jezero i Bajina bašta), kontinuirano miješanje u unutarnju politiku Bosne i Hercegovine, pri čemu jedan susjed uđe u EU, a drugi će prije nas, dok mi gubimo osnovni resurs društva, a to su ljudi koji svakodnevno odlaze iz Bosne i Hercegovine. Na sve to naši kažu, da ne mogu razmišlajti o NATO-a, dok Srbija ne da zeleno svjetlo, pri čemu Srbija napreduje ka NATO-a, a mi stojimo.

Jedna od Vaših javno izrečenih teza jeste i ona o “zaduženosti tek rođene djece u BiH”, a u povodu iscrpljujuće rasprave o akcizama. Hoćete li i za moje čitatelje obrazložiti taj “fenomen”?

GASAL-VRAŽALICA: Vrlo rado. Nakon četiri propala pokušaja usvajanja seta zakona o akcizama, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u svom petom pokušaju u jedan kontekst stavilo infrastrukturnu povezanost Bosne i Hercegovine, nova zapošljavanja, gradnju škola, vrtića zdravstvenih domova i domova za stara i iznemogla lica, te natalitet kao obrazloženje zašto su akcize dobre i zašto su one Bosni i Hercegovini neophodne. To vrijeđa zdrav razum, prvenstveno što se trenutno Vijeće ministara kao i vlade na drugim nivoima nisu potrudile da urade minimum iz famozne Reformske agende kako bi zaista ovo sve što su u obrazloženju seta zakona o akcizama i naveli sproveli u djelo. Ako uzmemo u obzir da je ukupna zaduženost Bosne i Hercegovine premašila 12 milijardi, da se na Reformi javne uprave nije uradilo ama baš ništa, da se i dalje zadužuju kako bi krpili budžetske rupe preglomaznog administrativnog aparata, svakodnevno iseljavanje radnosposobnog stanovništva, postavlja se logično pitanje – Tko će vraćati ove dugove koji ne da su stali na ovoj brojci nego će u narednom periodu zbog neodgovorne politike i dalje rasti. Ako već u jedan kontekst stavljaju akcizu, koja nije ništa drugo do novi namet i udar na džep ionako osiromašenog/e građanina/ke Bosne i Hercegovine, sa zapošljavanjem, gradnjom i natalitetom, red je bio da nam predstave na koji način će se od sredstava prikupljenih od akciza sve ovo sprovesti u djelo, jer mi ni dan danas ne znamo gdje se utrošilo 8 milijardi od akciza na naftu i naftne derivate i putarina u poslejdnjih deset godina. Istraživanja pokazuju da se je svako novorođenče u Bosni i Hercegovini čim proplače nakon poroda, zaduženo 3.500 KM. Dok roditelji/ke u normalnim zemljama razmišljaju koje ime dati djetetu, mi razmišljamo koliko je naše dijete zaduženo odmah po rođenju, a bez da je otišlo u bilo koju banku u Bosni i Hercegovini. Neodgovorna vlast nas zadužuje, a pri tome ne radi ništa kako bi suzbila korupciju koja svakodnevno pojede ogromna sredstva, ne radi ništa ni kako bi reformirala javnu upravu, pa samim time usmjerila novac u privredu, kada govore o novim zapošljavanjima, postavlja se pitanje da li to oni govore o zapošljavanju u javnom sektoru, ovom istom kojeg treba reformirati, rasterititi i učiniti efikasnijim i efektivnijim, da li se ijedan njihov projekt novih zapošljavanja temelji na zapošljavanju najbrojnije manjine u Bosni i Hercegovini, a to su žene koje po svom obrazovanju prednjače sve do sticanja doktorske titule, a pri tome su najzastupljenjije na zavodima za zapošljavanje pri čemu ih je neodgovorna vlast učinila statistikom na zavodima za zapošljavanje, a onda bez naknade ih uvjetovala da ostanu kući i odgajaju djecu, jer nekima svako dijete mjesto u jaslicama i vrtićima, skrbnicama starih i iznemoglih lica, također bez naknade, bez uplaćenog staža, iako su žene preuzele ulogu koju je država trebala da preuzme i time omogući ženama aktivnu ulogu na tržištu rada, zatim zbog visoke stope poreza na rad, poslodavci se rijetko kad odluče zaposliti ženu, jer zbog prirodne uloge nositeljice društva, pretpostavka je da će žena ostati u drugom stanju i otići na porodiljno odsustvo, a u tom segmentu Vlada se nije potrudila da donese baby-friendly zakone kojima bi se poslodavci koji zapošljavaju žene rasteretili određenih poreza i slično. Dakle, nema odgovorne vlasti, ali ima neodgovorne vlasti koja od nas očekuje da rađamo kako bi njihovo robovlasničko društvo opstalo.

Poznati ste i kao borac za prava žena. S tim u vezi hoćete li reći da li su pripadnice nježnijeg pola u BiH još uvijek u podređenijem položaju od muškaraca i u kojim oblastima i segmentima društva se to naročito eventualno očituje? Da li je sve do zakonodavstva ili i do neke politike?

GASAL-VRAŽALICA:Ja nikad ne bih rekla da smo mi pripadnice nježnijeg spola, niti mi je ikad bilo jasno na čemu se ta tvrdnja/konstatacija temelji. Ljudsko biće koje prilikom rađanja novog života pretrpi takve bolove, a koje, kako stručnjaci kažu i simuliraju na muškarcima, oni ne bi mogli podnijeti, ne može se nazivati nježnijim spolom. Ja čak za sebe mogu reći da sam uvijek bila hrabrija negoli moji vršnjaci, bez obzira u kojem se okruženju nalazila ili u kojem sektoru radila. Htjeli mi to sebi priznati ili ne, Bosna i Hercegovina je još uvijek patrijarhalna država u kojoj su rodne uloge jasno raspoređene. Tu i tamo imamo pripadnike/ice novije generacije, ali ponekog/u iz starije generacije,  koji/e nemaju problem sa rušenjem stereotipa, ali to su izdvojeni pojedinačni slučajevi koji su svakako vrijedni hvale, međutim ne mogu previše uticati na sliku i podjeljenost po spolovima u Bosni i Hercegovini u cjelini. Sektor obrazovanja je ključni resor koji bi kako u ovom segment tako i u mnogim drugima mogao doprinijeti ravnopravnosti spolova. Pored sektora obrazovanja, žene kao najbrojniji dio stanovništva bi mogle, pa i trebale biti nositeljice promjena u sferi politika i političkih aktera koji godinama vode politiku koja nigdje i ni na kojem mjestu ne prepoznaje ženu kao osnovni faktor društva, kao vrijedan društveni resurs od kojeg cijelokupno društvo može samo napredovati. Dakle, žene moraju svake dvije godine prepoznati politiku koja se obraća njima, pojedinke i pojedince koji razumiju da marginaliziranje žena nije ženski problem već društveni problem i da zaokruživanjem tih politika i tih pojedinaca/ki čine prvi korak. Naredni koraci su kako društvenog tako i političkog karaktera. Unutar svoja četiri zida treba rušiti stereotipe rodnih uloga, na Vijeću roditelja treba istrajati u zahtjevima da se iz udžbenika otklone ilustracije i tekstovi koji naše najmlađe od rane dobi uče da samo mama kuha, a tata žurno odlazi na posao, a u slobodno vrijeme čita novine, jer ako mi u svoja četiri zida želimo da imamo ravnopravnost među spolovima, logično je da onda u obrazovnim institucijama treba da imamo udžbenike i osobe koje će se zalagati za tu ravnopravnost i podučavati ju, a ne ovo što sad imamo. Na osnovu toga dobili bismo nove osviještene generacije koje ne bi imale problem da uposle žene, izaberu ih na rukovodne funkcije, glasaju za njih na izborima, jer bi se te nove generacije rukovodile sposobnostima, rezultatima i referencama, a ne spolovima. Svi/e oni/e koji/e ne smatraju da trebamo biti ravnopravni/e po svim osnovama, pa samim time i po spolu, trebaju na moment da se zamisle šta oni/e žele za svoje kćerke, majke, sestre, tetke, bake, nane/nene i doći će to zaključka da im žele isto što i sebi, odnosno sve najbolje i da u drušvenoj zajednici budu kvalificirani/e po svom obrazovanju, vještinama, rezultatima, a nikako diskvalifiricani/e po spolu.

Vratimo se pri samom kraju oktobarskim izborima. Ako ih bude, i ovoga puta će proći bez Derve Sejdića, Jakoba Fincija i ostalih iz reda manjina. Komentar?

GASAL-VRAŽALICA: Nakon protesta u februaru mjesecu 2014. Međunarodna zajednica okreće agendu prioriteta koji su do tada bili postavljeni pred Bosnu i Hercegovinu i ono što je tada bilo na mjestu broj jedan prioriteta, a to je implementacija presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, završava na petom mjestu prioriteta, bivajući zamijenjen prioritetnim socioekonomskim reformama. Kako ondašnji prioriteti tako ni ovi iz 2014. za naše predstavnike/ice vlasti ne znače ama baš ništa. Nakon presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Sejdić-Finci, donešenu su još i u slučajevima Pilav i Zornić kada govorimo izborima za člana/icu Predsjedništva Bosne i Hercegovine i delegate/kinje u Domu naroda. O slučaju Sejdić-Finci vladajući ne govore, a kamo li da sve ove presude žele uvrstiti u svoje prijedloge izbornog zakona, ali jednu održavaju na životu i oko nje vrte svoje prijedloge izbornog zakona, a to je Presuda Ustavnog suda BiH po apelaciji Ljubić. Neshvatljivo je kako politički akteri sve ove godine vode politiku “švedskog stola” pa sa stola uzimaju samo ono što njima trenutno odgovara. Sumnjam da će u ovom mandatu biti usvojene ozbiljnije izmjene Izbornog zakona, a jedina ozbiljna izmjena bi mogla biti da izbora neće biti ni 2018., što znači da bi se vladajući mogli složiti oko toga da se u ovoj godini ne mogu složiti, pa im treba još dvije godine kako bi sebi produžili vijek političkog trajanja.

Najavljeno je “okupljanje ljevice na opštim/općim izborima u BiH 2018….” Šta to praktično znači u ovom izbornom ciklusu i kakve su šanse da se konačno skinu ovi na vlasti?

GASAL-VRAŽALICA: Ako uzmemo u obzir da su na Općim izborima 2014. SDA, HDZ BiH i SNSD imale ukupno 600.000 od 1.600.000, što znači da je milion glasača/ica svoj glas dalo nekoj drugoj stranci, dobroj većini stranaka socijaldemokratske i liberalne orijentaciej. Za stranke i opcije koje su opredjeljene da budu u bloku nasuprot pomenutim stranakama postoji milion razloga zašto na izbore 2018. treba da nastupe sa zajedničkom platformom, potpisanim dokumentima o postizbornom djelovanju i hrabrim i lojalnim kandidatima/kinjama koji/e će se naći na glasačkim listama svih nivoa. To svakako traži jasnu artikulaciju politika i programa, pojednostavljeno obraćanje ciljanoj publici, odgovornost i istrajnost na principima za koje se zalažemo. Ja želim da vjerujem da građani/ke Bosne i Hercegovine neće zaboraviti sve ono što im je ova vlast servirala, koliko ih je zanemarila, a koliko opteretila novim nametima, obogatila cijelim jednim trotoarom pred zgradom Predsjedništva Bosne i Hercegovine umjesto gradilišta kojima se se busali u kampanji 2014., nadam se da će se glasači/ce otrgnuti iz okova kojima ih neodgovorna vlast drži već duži niz godina, čineći od njih svoje pokorne poslušnike koji ukoliko se drznu i progovore, ostaju bez egzistencije, radnog mjesta, postaju izdajnicima svog tora i slično. Ne moraju građani/ke Bosne i Hercegovine biti glasni/e, da ih oni čuju, ali mogu svoj glas dati nekome ko će Bosnu i Hercegovinu izvesti iz robovlasničkog društva i uvesti u 21. stoljeće. Da bi građanski blok uspio, mora dobiti podršku građana/ki Bosne i Hercegovine na Općim izborima 2018.

Najavljenu kandidaturu Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH neki su analitičari nazvali “mogućom dodatnom  radikalizacijom političke scene u BiH..” Šta Vi o tome mislte?

GASAL-VRAŽALICA: Radikalizacija koga i čega? Pravo, svakog čovjeka jeste da bira i da bude biran. Ako samoproglašeni nositelji temeljnih europskih vrijednosti imaju problem s tim i to nazivaju radikalizmom, onda imaju problem i dobro bi bilo da osim što hodaju po shopping centrima u europskim metropalama, kadgod pročitaju šta su temeljne vrijednosti Europe i Europske unije. Željko Komšić je princip deradikalizacije Bosne i Hercegovine od etnonacionalista.

Na kraju, kako animirati bh. građane u dijaspori da se masovnije nego do sada odazovu glasanju na predstojećim izborima?

GASAL-VRAŽALICA:Na ličnom primjeru znam koliko je naša dijaspora razočarana odnosom Bosne i Hercegovine prema njima, te ju je jako teško motivirati da izađe na izbore. Mnogi od njih su devedesetih postali dijaspora, jer ih rat rastjera po bijelom svijetu, danas ih tjeraju jer su im oduzeli njihovo temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na rad i na život od svog rada. U dijaspori rade i žive od svog rada, šalju svoj novac onima koji su ostali u Bosni I Hercegovini i godišnje se u Bosnu I Hercegovinu slije 3,5 milijarde KM iz dijaspore, to je ono što legalno uđe u Bosnu i Hercegovinu. Moguće je da mnogi ne stignu pratiti što se kod nas na dnevnoj bazi dešava na političkoj sceni, ali znam da su srcem i dušom za Bosnu i Hercegovinu i da joj žele samo najbolje. Stoga se ovom prilikom Vama lično zahvaljujem na mogućnosti da dam svoj doprinos u djelimičnom pregledu trenutne situacije u Bosni i Hercegovini za našu dijasporu koja čita Vaše blogove, te ih molim da se aktivnije uključe u dešavanja Bosne i Hercegovine i izađu na izbore, prethodno se dobro informiraju o svim strankama i kadidatima/kinjama kojima žele ukazati povjerenje, jer nekad je veći doprinos to nego li novac koji šalju. Promjena vlasti u Bosni i Hercegovini je dugoročno rješenje, dok je slanje novca kratkoročno i češće produbljuje agoniju u kojoj se država već decenijama nalazi. Dijaspora igra ogromnu ulogu i nadam se da će dati svoj doprinos u pobjedi građanskog bloka.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

GASAL-VRAŽALICA: Hvala Vama i veliki pozdrav Vašim čitateljima/vama.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (953)