Blog

Dževad Adžem: Fenomenologija BH bloka

Riječ fenomenologija je bila poznata još u 18.vijeku. Tada je označavala nauku o fenomenima. Sâm naziv potiče od grčkih riječi phainomenon (pojava) i logos (nauka, razuman govor, um). Danas se obično u kolokvijalnoj upotrebi termin „fenomen“ upotrebljava u značenju „pojave“, ali u filozofiji on ima šire i složenije značenje: to je suština koja se pojavljuje, tj. pojavljivanje nečeg što stoji iza same pojave kao njena bit, smisao, temelj, izvor, bitak..


Da li je nastanak Bh.bloka rezultat reafirmisanog “građanskog” uma ili je Bh.blok pojam u kojem je sadržana bezidejnost i strah ljevice od preuzimanja odgovornosti, ili je pak Bh.blok kulminacija nepovjerenja predimenzioniranih “mladih snaga ljevice” naspram onih koji su ih na put građanskog i doveli, pitanje je koje zahtijeva odgovor kako akademske zajednice tako i participanata Bh.boka uopšte. Šta je u stvari ljevica danas, šta je ideologija ljevice, na kojim principima se zasniva ideološko određenje i koliko je ljevica u narativnom diskursu “odmakla” od harmonizovane desnice čije se djelovanje bazira na homogenizaciji masa iz kojih se individualno utapa u kolektivno a kolektivno teži ka etnički čistom a etnički čisto u separatno, koje dalje kulminira težnjama za stvaranjem jednonaconalne države. Ovakvo djelovanje desnice u uslovima u kojem nastaje globalni svjetski, ekonomski, kulturološki, obrazovni i inkluzivni model izgradnje društva, u kojem su prava pojednica ograničena samo u uslovima kada to pravo ugrožava drugo i drugačije, djelovanje desnice u BiH ima sve elemente feudalnog koncepta društva koga karakterizira zatvorenost, etnička i religiozna supremacija mase nad pojedincem, diskriminacija i marginalizacija manjinskih naroda i kultura.


Otvorenim se dakle ostavlja pitanje “predindustrijskog koncepta ljevice” , koja, zarobljena u ideološku matricu pedesetih, nije u stanju da prati promjene nastale globalizacijskim talasom a koga karakterizira darvinistička matrica dominacije jakih naspram slabih u kojoj se za sve loše, nespremno i neproduktivno okrivljuje individua. Neoliberalni koncept ne prihvata i ne preuzima na sebe brigu o čovjeku, koncept zasnovan na vladavini multinacionalnih kompanija ne želi državni intervencionizam u sferi obrazovanja, zdravstva ili sigurnosti, njemu je vlast potrebna samu u sferi obezbjeđivanja preduslova za eksploataciju i pristup prirodnim resursima i neometan i gotovo minorno oporezovan kapital ostvaren nad obespravljenom radničkom klasom koja iz potrebe za biološkim preživljavanjem pristaje da bude eksploatisana, potplaćena i diskriminisana po svim osnovama. U ovakvim okolnostima ljevica (Bh.blok) mora pronaći, definisati i primjeniti novu strategiju koja će planskim, posvećenim i odgovornim djelovanjem napraviti balans u raspodjeli novostvorene vrijednosti a taj balans se ne može postići bez primjene jedinog preostalog alata kojim raspolaže država a to je institucionalna moć vlade da donosi zakone i uređuje odnose na bazi pravednog oporezivanja i pravedne nadoknade za radno angažovanje. Priča o državi blagostanja je priča industrijskog perioda razvoja ljudskog društva u kojem je čovjek kao rukovalac mašina stvarao višak vrijednosti i kome je država primjenom propisa garantovala tri osmice. Danas, sve smo bliže ljudskom suficitu u proizvodnom lancu, tržište rada sve brže ulazi u sferu usluga i robotizacije i sve je teže pronaći načina da se oporezivanjem, na robotima zasnovanoj proizvodnji, obezbijede sredstva za besplatno obrazovanje, zdravstveno i penziono osiguranje.


Ljevica danas, naprosto mora odbaciti koncept djelovanja zasnovan na aktivnostima koje proizilaze iz rezultata nastalih kao posljedice pogrešnih i neblagovremenih postupaka, nego, kao društveno odgovoran faktor mora proaktivno djelovati i otkloniti uzroke neželjenih pojava. Analizirajući stanje u BiH mi u stvari dolazimo do zaključaka da je djelovanje stranaka desnice, destruktivno, opasno, ekonomski neutemeljeno, društveno neogovorno i pogubno, kako za ljude tako i za resurse i da je stanje opšte bezperspektivnosti u stvari posljedica pogrešnih političkih odluka. Odluka Bh.bloka da ne učestvuje u vlasti i tako odbaci mogućnost preveniranja pogrešnog političkog i ekonomskog djelovanja je u najblažem obliku rečeno, neodgovorna i opasna. Ako je lijevim strankama imanentna borba za jednakost, pravdu, solidarnost i nulta stopa tolerancije na fašizam, nije li pravna država i vladavina zakona odgovor na nejednakost, nepravdu i odsustvo solidarnosti. Opoziciono djelovanje je manje produktivno od Sizifove borbe sa kamenom stim da opoziciono djelovanje ostavlja mogućnost populistima da se amandmanima i inicijativama “bore” za rashodovnu stranu budžeta svih nivoa vlasti, pri tome ostavljajući nesposobnu vlast da kreira pogrešnu ekonomsku, obrazovnu, bezbjedonosnu, sigurnosnu, penzionu i svaku drugu politiku. Ostati u opoziciji u vremenu kada je Bh.blok najjači politički blok, može se protumačiti kao neformalna koalicija sa desnicom odnosno prećutna saglasnost za nastavak neometanog djelovanja desnice na razgradnji teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. Poštujem i drugačije stavove i mišljenja ali sam i dalje spreman stati iza javno izrečenih riječi i ispred onih koji dijele isto mišljenje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *