Blog Dževada Adžema, koordinatora Političke akademije Demokratske fronte

Jun 12 2018
(0) Comments
  • Posted by: DF
  • Posted in
  • Tags:
U uslovima kada se svijet pod globalizacijskim promjenama koje se ogledaju u kompresiji prostora i vremena, deregulaciji tržišta i dominaciji društva znanja,očiglednog gubljenja suvereniteta kada su u pitanju granice nacionalnih država, okrenuo prema iznalaženju rješenja za obezbjeđenje univerzalnih ljudskih prava i sloboda, paralelno stim, ali u potpuno suprotnom smjeru, tri nacionalno-nacionalističke stranke u BiH teže ka povratku u srednji vijek ili bolje rečeno ostanku u takvom svijetu iz koga istinski nikada nisu ni izašle.
Borba za teritorije, kako bih definisao agresiju na međunarodno priznatu BiH, danas se pokazuje potpuno besmislenim procesom koji je rezultirao trajnim napuštanjem ogromnog broja mladih sa prostora BiH uz nedopustive ljudske žrtve i materijalna razaranja koja su rezultat ratnih dešavanja. Prostori na kojima su svoje živote gubili građani multietničke, multikonfesionalne i građanske BiH, danas su pretvoreni u biološke rezervate nama susjednih država Srbije i Hrvatske, na kojima se za potrebe riješavanja populacione krize naših susjeda obezbjeđuje neophodan biološki prirast.
Porod ovog, po meni primarnog cilja, na prostoru koji nasilno žele kontrolisati nacionalne etničke elite u BiH, Bosna i Hercegovina se sve više koristi kao politički subteritorij vlada i ministara nama susjednih zemalja na kome svoje političke bicepse i moć žele predstaviti na širem političkom planu. Jedini prostor na kome se osjeti politički uticaj Srbije i Hrvatske je upravo nebranjeni prostor međunarodno priznate BiH za razliku od marginalnog uticaja u regionu širem od teritorije zapadnog balkana.
Rat za teritoriju BiH prestao je potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma i međunarodnim priznanjem teritorijalnog suvereniteta i integriteta BiH od strane zemalja potpisnica tog sporazuma a među njima kao potpisnice države Srbija i Hrvatska, ali se želja i namjera za političkom disolucijom BiH nikada nije ugasila a time ni aspiracije za konačnom verifikacijom ratnih ciljeva iz vremena agresije.
Nikome posebno ne treba objašnjavati i dokazivati namjere kandidata na mjesto člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvatskog i Srpskog naroda, to je naprosto vidljivo iz dosadašnjeg djelovanja gospodina Milorada Dodika i Dragana Čovića. Zar samo po sebi nije čudno da gospodin Čović i gospodin Dodik imaju jedinstven stav a pogotovo kada je u pitanju blokiranje rada regularnih institucija vlasti a da pritom postoje ekstremno izraženi animoziteti između vlada u Srbiji i Hrvatskoj.
Ono što bi trebalo da zabrine širu javnost i građane BiH je nastojanje stranaka ljevice da zbog izbornog rezultata, koji su sebi za cilj postavile Naša stranka i SDP BIH, svjesno ili nesvjesno djeluju u procesu desuverenizacije BiH čime se direktno ili indirektno podstiče teritorijalna podjela BiH. Pobjedom za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, gospodina Čovića, BiH bi sigurno ušla u fazu teške i nepremostive institucionalne krize koja bi bila pospiješena rješavanjem pitanja Kosova a time i očekivano radikalnom retorikom gospodina Dodika sa daljnjim insistiranjima i djelovanjima na podjeli BiH. Kako god i sa koliko tvrdnji bez argumentacije, prestavnici nama u DF-u politički bliskih stranaka, napadali na kandidata DF Željka Komšića koji je istakao kandidaturu za poziciju člana predsjedništva iz reda Hrvatskog naroda, takvo djelovanje je u konačnici usmjereno na stvaranje „etnokratske“ umjesto demokratske BiH.
Bosna i Hercegovina je država u kojoj su golim okom vidljive političke,teritorijalne i biološke podjele na prostorima gdje vlast obnašaju nacionalne stranke. U entitetu Republika srpska jednonacionalni sastav u svim opštinama kreće se u procentu od 92% do 96% čisto Srpskog stanovništva. Isti ili približno isti procenat jednonacionalnog stanovništva je i na prostroru u županijama u kojima već desetljeće vlast obnašaju kadrovi HDZ-a a ništa drugačija slika nije ni u kantonima sa većinskim Bošnjačkim stanovništvom gdje suvereno vladaju kadrovi SDA.
Takav koncept vlasti omogućio je potpunu stranačku dominaciju kadrova nacionalnih stranaka a stranke su pretvorene u firme koje vrše isključivo stranačka zapošljavanja i kadrovska pozicioniranja. U tako postavljenom obrascu političkog i društvenog djelovanja, građani BiH su kolateralna šteta ili bolje rečeno njihova nesreća proizilazi iz samog mjesta rođenja i religijskog opredjeljenja. Dakle, iako se za BiH može reći da je međunarodno priznata i slobodna zemlja pojam slobode sam po sebi gubi smisao zbog izostanka političke slobode građana koji se ne deklarišu na etnonacionalnoj osnovi.
Poštivanje ustava i zakona je osnovni princip i vodilja političkog djelovanja Demokratske fronte a to znači da je konstitutivnost naroda u BiH ustavom zagarantovana a time i kulturne, vjerske i svake druge slobode konstitutivnih naroda. Ako postoji neko fizičko vezivno tkivo koje ovako ranjivu ustavom definisanu BiH drži kao cjelinu iz koje se može razviti demokratska, građanska, nedjeljiva i država ravnopravnih naroda i građana, onda je to Željko Komšić. Stoga ne čude napadi na čovjeka koji je sav svoj život posvetio BiH koja je kroz vijekove opstajala na principu suživota i tolerancije. Važnost da BiH u svojoj demokratskoj tranziciji ima ljude koji su prvo sa puškom u ruci doprinjeli njenoj opstojnosti u periodu agresije čime su stvoreni preduslovi izgradnje građanske države sa neprikosnovenim pravima pojedinca ali i etničkih kolektiviteta, takvo djelovanje može i treba rezultirati izgradnjom zemlje za sve njene građane bez obzira na vjersku, etničku, i bilo koju drugu pripadnost.
Stoga će svi članovi i simpatizeri Demokratske fronte, podržani od građana koji razumiju važnost trenutka, na predstojećim izborima podržati pravo i mogućnost izgradnje zemlje koja će za primarni cilj imati provođenje reformi za ekonomski prosperitet te stvoriti preduslove za prijem BiH u NATO savez i EU. Nama u BiH i regionu je neophodna stogodišnjica mira kako bi se međunacionalne i vjerske razlike pretvorile u naše komparativne prednosti u formi kulturološke, privredne i svake druge afirmacije. Ono što je odbranjeno u ratu ne smije se izgubiti u jednom oktobarskom danu koji će biti značajan samo po rezultatima koji će potvrditi ili opovrgnuti opredjeljenost svih nas da živimo u miru, gradeći pri tome zemlju jednakih šansi, kako za građane pojedinačno tako i za društvo u cjelini.