BLOG AMELE KORDA : KADA ĆEMO PRESTATI BITI ZEMLJA APSURDA?

Nov 17 2017
(0) Comments
  • Posted by: DF
  • Posted in
  • Tags:

Predizborna utrka u BiH je već počela. Tome svjedoči stalna retorika podjela, nesposobne aktualne vlasti, koja se grčevito bori da ostane na „tronu“. Naravno, budući da su toliko sebični, okrenuti isključivo prema sebi i svojim vlastitim interesima, ne pada im na pamet ponuditi svom napaćenom narodu, a o čijoj se dobrobiti tako „zdušno skrbe“ rješenje po mjeri svih građana BiH. Njima uostalom zemlja u kojoj vlada zakon i u kojoj svi građani imaju jednaka prava im ne odgovara. Njima odgovaraju konstantne podjele, primitivna takmičenja tko je veći Bošnjak, Srbin ili Hrvat (ostali nisu ni bitni) jer jedino tako mogu ostati i dalje na vlasti i voditi nas u propast. Taktika „zavadi pa vladaj“ je njihov već isprobani recept koji na žalost još uvijek jako dobro funkcionira. Normalnom čovjeku je nemoguće shvatiti da danas, 22 godine od završetka rata, najvećeg ratnog sukoba na području Europe od II svjetskog rata, sukoba u kome su pred očima cijelog svijeta pogaženi svi principi humanosti, morala i međunarodnog prava, političari na vlasti „podgrijavaju“ novi sukob, a sve to kako bi se i dalje održali na vlasti. Ono što je još teže za shvatiti je zašto narod koji je platio najveći danak ratnih sukoba i koji i dan danas na svojim leđima nosi svu težinu loše politike vladajućih struktura i dalje nasjeda na takvu huškačku nacionalističku retoriku. Još 1982. godine, njemački historičar, Heinrich August Winkler je izjavio kako je „nacionalizam jako pogodan za skretanje pažnje s unutrašnjih poteškoća“.  Upravo je to razlog opstanka vladajućih struktura, a i oprobani recept koji interesantno, nažalost, i dalje savršeno funkcionira u Bosni i Hercegovini. Najbolji dokaz za to je stanje u kome se BiH trenutno nalazi. BiH je zemlja koja ima stopu nezaposlenosti 50%, a ujedno smo i najsiromašnija zemlja u regiji, to je zemlja koju svaki dan napušta sve više i više njenih stanovnika. BIH je zemlja u kojoj političari na vlasti nemaju sluha za problem zdravstveno neosigurane djece (FBiH), iako je to po zakonu njihovo bezuslovno pravo. U BiH djeca ministara koji su na studijama u susjednoj RH primaju stipendije iz fonda za djecu lošeg imovinskog stanja. U BiH još uvijek imamo koncept „dvije škole pod jednim krovom“ koji krši i međunarodne standarde i odluke bh sudova.  Međutim, koncept „dvije škole pod jednim krovom“ nije jedini problem s kojim se suočava obrazovni sistem BiH. Nacionalizam je u potpunosti prisutan i u školskim programima, preko izbora muzike, lektire itd. U školama se paralelno primjenjuju tri obrazovna sistema: srpski, hrvatski i bošnjački, s različitim programima u kojima se favorizuje vlastiti kolektiv dok se sve što je drugačije na određeni način diskriminira. Zastarjeli koncepti ocjenjivanja učenika i drugi oblici nerelevantnih testiranja, nastavnici koji svoj autoritet grade na sili itd, sve su to problemi našeg sistema obrazovanja. Stanje u visokom obrazovanju je jednako kaotično.  Prema mišljenju doktora socioloških nauka i profesora na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Slave Kukića, stanje u visokom obrazovanju je takvo da ne može biti dio međunarodnih akademskih tokova. Smatra da je, osim Zeničkog univerziteta, koji se uspio otrgnuti iz političkog zagrljaja, teško naći primjer gdje politika bukvalno ne odlučuje o prijemu čak i čistačice. „Sve dok se ne promijeni politički milje u BiH, teško je očekivati konkretne promjene. Mi imamo socijalni ambijent u kojem se ne poštuju zakonske norme, tako da umjesto zakona vladaju konkretni ljudi“, kaže Kukić.

U našoj zemlji ministri za par mjeseci završe četverogodišnji studij, a zatim u još kraćem periodu postaju magistri i doktori nauka. U našoj zemlji je sve na prodaju. Obrazovanje tu nije izuzetak. Sve je to rezultat naših vladajućih struktura.

U našoj zemlji je normalno da se ne poštuju odluke Ustavnog suda. Tako g. Čović primjerice, na druženju s novinarima 14.11.2017. godine, na opasku jednog od novinara da se iza njegovih leđa vijori zastava „Herceg-Bosne“, odgovara kako je on po definiciji hrvatski član Predsjedništva i da ne vidi ništa sporno u tome što ta zastava stoji uz zastavu BiH. Isti g. Čović koji je politički dužnosnik ove zemlje izjavljuje kako neće prisustvovati proslavi Dana državnosti BiH jer je zamislite, „Bakir Izetbegović samoinicijativno uputio poziv za obilježavanje toga datuma“. Mi smo zemlja u kojoj nam se u toku predizborne kampanje obeća novih 100.000 radnih mjesta, tako nam je barem obećao g. Bakir Izetbegović, a na kraju balade od 2014. godine, prema neslužbenim informacijama BiH je napustilo više od 80.000 stanovnika. Ali to nije problem, bitno je da se mi kao Bošnjaci, odnosno Srbi ili Hrvati držimo zajedno, i da pobogu, imamo svoga predstavnika u Predsjedništvu! Hoće li isti opravdati povjerenje i časno obavljati povjerenu dužnost je manje bitno, bitno je da mi imamo „našeg“ čovjeka. Koji apsurd. Da nije žalosno bilo bi smiješno. O korupciji koja je prema izvještaju Transparency International prisutna u svim segmentima društva da i ne govorimo.

U moru problema s kojima se BiH suočava, vlast ne nudi konkretna rješenja već pažnju javnosti preusmjerava na nevažne probleme, zloupotrebljavaju emocije kako bi probudile nacionalni bunt i produbile podjele, a sve kako bi zaštitili vlastite pozicije. E sada postavljaju se pitanja, na kojem smo to mi evolucijskom nivou? Hoćemo li nakon svega što smo proživjeli i što proživljavamo, i mi i naša djeca i dalje glasati za iste ljude koji nas sistematski uništavaju 23 godine, a sve u ime „patriotizma“ ili „domoljublja“ nazovite ga kako god hoćete? Mislim da im to ne smijemo dozvoliti. U OVOJ SITUACIJI JEDINI PRAVI ODGOVOR JE LIJEVA GRAĐANSKA OPCIJA KOJA SE BORI I BORIT ĆE SE ZA VLADAVINU PRAVA, ŠTO PODRAZUMIJEVA JEDNAKOST PRED ZAKONOM BEZ OBZIRA NA SOCIJALNE, ETNIČKE, VJERSKE ILI KAKVE DRUGE RAZLIKE, TE ISTRAJAVATI NA DOSLJEDNOM POŠTIVANJU USTAVA I ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE PRED KOJIMA SVI, BAŠ SVI MORAJU BITI JEDNAKI.

Mi kao građani ove zemlje, 2018. godine odlučujemo o svojoj budućnosti. Budućnost ove zemlje je u našim rukama. Koliko ćemo biti razboriti ostaje da se vidi.