Blog

Adnan Lukač: Muzički igrokaz kao relativizacija zločina

Pjevalo se i plesalo u emisiji Hrvatske radio – televizije „Lijepom našom“ i nema tu ništa neobično. Zabavna emisija, nedjeljni termin, sve na svom mjestu. I sve bi i ostalo u zabavnom tonu da se nije odigrao i muzički igrokaz u kojem se muzikom bore vojnici u SS uniformama sa partizanima. Nije HRT prvi koji je smislio ovakav muzički igrokaz, muzička borba četnika i partizana je sasvim uobičajna u sličnim zabavnim emisijama na nacionalnim frekvencijama u Srbiji.

Šta je ustvari sporno u ovim emisijama zabavnog karaktera? Sporno je to da se kroz muzičke igrokaze za šire narodne mase pokušava relativizirati ne borba četnika ili SS-ovaca i partizana, već historijska i civilizacijska borba protiv fašizma. Pokušavajući II svjetski rat udaljiti od današnjice i davati sliku da su četnici i partizani samo historijski pojmovi sa kojima se da zabavljati usađuje se percepcija da je potpuno svejedno da li se nečije ideje zasnivaju na fašizmu ili antifašizmu.

Možda to ne bi bio toliko veliki problem da ovakve emisije i u Hrvatskoj i u Srbiji nisu prisutne na javnim emiterima koji ne samo da predstavljaju politiku država već su pod očiglednom kontrolom vladajućih političkih elita koji politiku vraćaju u devedesete godine, pa čak i u II svjetski rat pokušavajući prikazati da su pobijedili „loši momci“ i da je pravac Ante Pavelića, Draže Mihajlovića, ustaša i četnika onaj koji treba slijediti. Očito to i jeste ideja, jer valja opravdati vlastita uvjerenja četništva i ustaštva pred vlastitim narodom.

Zašto je onda za čuđenje i da se igrači reprezentacije dočekuju uz Thompsona, uz povike „Za dom spremni“, koji je valjda „stari hrvatski pozdrav“ i nije sporan baš nikome, te da se na scenu vraća politika Miloševića i Tuđmana? Postavlja se pitanje da li se politika fašizma i nacizma predstavlja kao politika Hrvatske ili Srbije? Šta treba da očekuju nacionalne manjine, Jevreji ili Romi na Balkanu ako ta politika zaživi na ovim prostorima?

Pjevači u SS uniformama izgleda ne znaju ili ih ne zanima što je ta nacistička organizacija odgovorna za milion nedužnih žrtava i da su izmislili masovno ubijanje Jevreja kroz koncentracione logore. SS-ovci su vršili višednevne masakre direktno pod Himmlerovom komandom koji je izmislio plinske komore za masovne likvidacije. Normalnoj osobi koja poznaje historijske činjenice ledi se krv u žilama na samu pomisao na SS uniforme, a kamoli da ih obuče i izvodi muzičke igrokaze.

Četnici, ustaše, nacisti i fašisti nisu za zabavu, to su ljudi koji su planski ubijali nedužne ljude zbog imena i prezimena, koji su etnički čistili teritorije za koje su smatrali da pripadaju samo njima i muzički igrokazi u kojima uloge uzimaju fašistički uniformirani pjevači nisu zabavni nikome ko je iole normalan i pri zdravoj pameti. Hrvatska radio televizija i Radio televizija Srbije su javni medijski servisi koji se finansiraju od novca građana Hrvatske i Srbije i kako očekivati od građana među kojima ima i Jevreja, Roma, Srba u Hrvatskoj, Muslimana i Hrvata u Srbiji da plaćaju RTV taksu kada na programu uz zabavu mogu gledati SS uniforme, četnike Draže Mihajlovića, pozdrave „Za dom spremni“ i relativizaciju užasnih zločina.

Hrvatski i srpski političari, akademski radnici, muzičari, umjetnici, analitičari i svi koji bi se mogli naći na programu HRT-a ili RTS-a dužni su radi civilizacijskih vrijednosti na kojima počiva Evropa i svijet bojkotovati sve emisije ovih televizijskih kuća, ali su također dužni kao javne ličnosti osuđivati ovakvu politiku i govoriti o zločinima i tako dati doprinos katarzi koju moraju proći svi narodi na prostorima bivše Jugoslavije. Katarza koja se mora desiti ako ne mislimo ponoviti greške iz prošlosti i ponoviti zločine nad nedužnim ogleda se priznavanju vlastitih zločina i prihvatanju da nema opravdanja za zločin bez obzira da li se radi o „našim“ ili „njihovim“ zločinima. Balašević je devedesetih napisao: „Nema mojih u ovom ratu naših“ i da je jedina podjela ona unutarnja između podrške zločinima i podrške ideji da zločin nema opravdanje.

One thought on “Adnan Lukač: Muzički igrokaz kao relativizacija zločina

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *