Adi Mirojević, član OO DF-a Novi Grad: Upis u kartončić!

Feb 05 2019
(0) Comments
  • Posted by: DF
  • Posted in
  • Tags:

Kao pripadnik mlade populacije, pišem ovaj tekst da jednim plastičnim opisom stanja ukažem na to što je narodna poslovica „trbuhom za kruhom“ breme mladih u BiH danas. Naslov samo pokazuje suštinu neozbiljnosti i poigravanja sa mladim članovima društva od strane institucija na koje su mladi upućeni u procesu traženja posla.

Okončanje obrazovanja umjesto životne prekretnice, mladim ljudima donosi nove brige, a prva se ogleda u rokovima za prijavu u nadležni Zavod za zapošljavanje. Ako niste te sreće da odmah ostvarite neki oblik radnog angažmana, dobijete obavezu da se na Zavod za zapošljavanje javljate svakih 45 dana. Da vam službenik zavoda u mali kartončić upiše datum javljanja. Nakon izvjesnog vremena, od službenika dobijete sugestiju da tražite bilo kakav posao, da tragate za poslom izvan struke ili se prekvalifikujete. I tako vremenom  mladom čovjeku sve počinje da liči na veliku prevaru,  sve ga nagoni da sumnja u svrsihodnost svog obrazovanja, ali i opstanka u našem društvu.

S druge strane, ako se mladom čovjeku posreći da uspije ostvariti zaposlenje ili u sklopu neke od mjera zapošljavanja mladih dobije priliku za posao ništa mu  ne garantira da će njegov rad biti adekvatno plaćen i da će ostvariti dugoročan radni odnos. Mladi čovjek nakon zaposlenja, vrlo često se suoči sa neetičnim radnim odnosima, sa pritiscima i neracionalnim zahtjevima u pogledu radnih obaveza, radnog vremena, nepravovremenog plaćanja ili različitim oblicima iskorištavanja. U takvim situacijama mladi se nemaju kome obratiti, niti je iko voljan da sankcioniše nezakonite postupke, jer brojne nedorečenosti dopuštaju zloupotrebu zakona koji tretiraju radne odnose.

Najzad,  ako dobijete priliku da se zaposlite u javnim institucijama ili privrednim društvima pod snažnim političkim patronatom, često upadate u okruženje u kom vlada protekcija. Na tim principima utemeljeni odnosi, mladu osobu obično osuđuju da uviđa stalnu degradaciju vrijednosti rada, sa kojom kod svakoga dugoročno otupi oštrica radne etike. U tim interesnim relacijma mladi nisu pošteđeni ni profesionalne degradacije, kojom se često pomjere na niže i manje plaćeno radno mjesto. To  je uglavnom posljedica namještanja pojedinaca sa jakom zaleđinom, čime se u radne kolektive unosi razdor i nezadovoljstvo koje se neminovno održava na radni učinak mladih osoba.

Nije ni rijetkost da mladim zaposlenicima ulaskom u treću godinu radnog odnosa na određeno vrijeme, poslodavac smišljeno prekida radni odnos, s ciljem da izbjegne zakonsku obavezu, koja propisuje da se nakon tri godine neprekidnog radnog staža zaposlenik smatra zaposlenim na neodređeno vrijeme. Takvim postupcima se onemogućava osamostaljivanje mladih osoba, koje su osuđene na život od jednog do drugog zaposlenja.  U svemu ovome državni organi  ne vide ništa sporno, jer je u skladu sa Zakonom o radu.

Sve pomenuto samo je dio ledenog brijega, koji se zove položaj mladih u ovoj zemlji. I dok se lome koplja oko toga ko je kriv za stanje u kom se nalazimo kao društvo, mladi traže izlaz u bjegu iz  BiH. A rijetki žive u nadi da će bez otkaza dočekati radni odnos na neodređeno vrijeme.  Nažalost, velika većina mladih zaposlenika brzo bude vraćena na Zavod za zapošljavanje. Gdje vas ponovo dočekaju obavezom da se svakih 45  dana javite u Zavod i vaše javljanje upišu u kartončić.